Ja sam...hajmo reci Luka, 21 godina, Bosna i Hercegovina, studiram... 

Kad se osvrnem iza sebe, vidim život pun uspona i padova, pun dubokih emocija, pun boli. Putem sam izgubio mnogo iluzija o životu i o ljudima. Moj život je nalik na bojno polje puno ruševina, uništenih snova, razbijenih nada i poljuljanih ideala - polje na kojem sam se uvijek morao boriti s nadmoćnijim neprijateljem, a iz borbe izlazio ranjen, osakaćen, iznemogao. 

Evo,crni dečko s plavim očima, kao i mnogi drugi.

Kažu, šta tako zgodan "momak" radi sam...uvijek je ona - sloboda mi odgovara.

Da, istih boja kao i Vi...ali druge spolne orijntacije.

Eko la, da se i ja jeno malo javin.

Ne znan ča da rečen, osim da žalin udrugu U ime obitelji i njoje članove. Ne zato ča se moj stav ne poklapa z njihovin, valja svaki ima pravo pensati ča ga je volja, ča ne? Ali kad čovik drugen čoviku počne stripljati s kin bi triba spati, ča bi triba delati, kako bi triba hoditi i koliko puti na dan bi triba poj srati u kundot... E to je onda diskriminacija. Otkud bilo kemu od nas pravo da odlučujemo za druge, a još pogotovo ko nas se to uopće ne tiče? Ko je čovik jeno malo zdrav u glavi, neće delati štupidece i nametati svoje mišljenje kako da je jedino ispravno. Ali, to je problem. U ime obitelji nisu zdravi u glavi. Vrag će njin pojisti dušu.

Heteroseksualka sam i u sretnom braku već 7 godina.

Još kao dijete roditelji su me učili toleranciji i poštivanju drugog.

Kada su se prikupljali potpisi za referendum, po cijelom gradu su bili postavljeni štandovi, doslovno ste zapinjali za njih. Pa tako su i mene jedan dan zaustavili i zamolili da se potpišem, što sam odbila. Gospodin mi se nasmijao i rekao: "Sigurno ste i vi jedna od njih, a to je smrtni grijeh". Hahahaha, još uvijek se nasmijem kad o tome pričam, jer izgleda još uvijek u našoj državi žive primitivni ljudi koji ne vjeruju da možeš prema nečem "drukčijem" biti tolerantan od onog što sam jesi. Žao mi je takvih...

Ponukan predstojećim referendumom, na kom će Vas (izašli Vi ili ne) čekati listić sa pitanjem „Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba da je „Brak zajednica žene i muškarca“ ?“, osjetio sam da vam moram nešto napisati. Naime, o ovakvim je stvarima puno lakše odlučiti ZA ukoliko ne poznajete nikog na koga se dotična odredba odnosi.

Pišem Vama kojima sam poznanik, prijatelj, član obitelji. Neki od Vas znaju da sam oženjen, neki od Vas znaju da imam i sina. Dobar dio mojih prijatelja i obitelji zna za ovo što vam imam reći u idućoj rečenici.

Teško je znati da si gay, a još teže živjeti s tim. Teško je svaku večer leći u krevet, a ujutro se probuditi s tom činjenicom u glavi. Teško je znati da ti roditelji mrze sve što je različito i da znaš da to nikada ne bi prihvatili... 

Hej društvo!

Hetero sam, osma godina u zadovoljavajućem braku, troje krasne dječice.
S obzirom na ponekad nepomirljive različitosti (on je klasični desno orijentirani katolik, ja sam lijevo orijentirani uglavnom agnostik, a ponekad ateist koji se nada da je u krivu :) ), funkcioniramo odlično, a teme koje nas posvađaju tiču se financija. Kao i većina, muku mučimo sa životnim standardom i unatoč što primamo dvije pristojne plaće, ponekad si teško priskrbimo i ono što bi trebali, a kamo li ono što želimo.

Ova poruka ide onima koji su ZA i koji čitaju ovo, a znam da vas je mnogo.

Ublažite retoriku. Ako već smatrate da je homoseksualnost bolest/neprirodna/svo zlo ovog društva, nemojte to tako očito iskazivati.

Pozdrav svima!

Moram vam ispričati jedan današnji događaj koji se zbio u kvartovskom Konzumu. Naime, ispred mene na blagajni žena svojih 50-ak godina kupuje glavicu kupusa i mlijeko... 

Uvijek sam volio sto odrastam u velikom gradu. Toliko razlicitosti na jednom mjestu, toliko opcija, toliko mogucnosti. Veliki grad je mjesto gdje cak i ja, osebujni osamnaestogodisnjak, mogu nac mjesto pod suncem. 
Ja sam sin, brat. Nekima bolji nekima losiji prijatelj. Ponekad mislim da je moj zivot mjuzikl, obozavam pjevati. Student sam. Idealist sam koji jos uvijek misli da moze promijeniti svijet. Obozavam izlazit i plesat. Uzasno crtam. Ponekad se previse volim pravit pametan, precesto mislim da sam u pravu.