Ja sam...hajmo reci Luka, 21 godina, Bosna i Hercegovina, studiram...
Kad se osvrnem iza sebe, vidim život pun uspona i padova, pun dubokih emocija, pun boli. Putem sam izgubio mnogo iluzija o životu i o ljudima. Moj život je nalik na bojno polje puno ruševina, uništenih snova, razbijenih nada i poljuljanih ideala - polje na kojem sam se uvijek morao boriti s nadmoćnijim neprijateljem, a iz borbe izlazio ranjen, osakaćen, iznemogao.
Kad se osvrnem iza sebe, vidim život pun uspona i padova, pun dubokih emocija, pun boli. Putem sam izgubio mnogo iluzija o životu i o ljudima. Moj život je nalik na bojno polje puno ruševina, uništenih snova, razbijenih nada i poljuljanih ideala - polje na kojem sam se uvijek morao boriti s nadmoćnijim neprijateljem, a iz borbe izlazio ranjen, osakaćen, iznemogao.
Ipak, ne želim se sažalijevati, želim vam reći nešto o sebi. Kao mlađi bio sam povučen, introvertiran, miran, tih, blag, nisam se htio isticati po ničemu jer sam se bojao što će drugi reći meni. Stalno sam spuštao glavu i šutio dok su me omalovažavali, izrugivali, smijali mi se... Nisam imao neko posebno društvo ni u srednjoj školi. Čekao sam samo to da se maknem iz te sredine,mada sam jako patio za jednim dečkom, ali sam znao da će za mene biti bolje ako odem i napustim svoj tadašnji život.
Sad kad razmišljam o prošlosti mogu zaključiti da sam od malena gay... hahah,mnogi će se nasmijati. Međutim, prva pava shvaćanja o seksualnosti događaju se u pubertetu. On je bio u mom razredu... Počeo sam gajiti emocije prema njemu mada ni sam nisam znao kakve su to emocije. Svim silama sam se trudio da postanemo bar prijatelji jer ni to nismo bili. Činio sam za njega neke sitne stvari koje su za mene predstavljale nešto posebno. Bilo mi je bitno samo da vidim njegov osmijeh i da mi kaže ''hvala''. I tako 6 godina! 6 punih godina!!! Dan nije prošao a da se ja njega ne bi sjetio. Niti jedan jedini dan! Ali, vrijeme je učinilo svoje, razišli smo se nakon srednje, svako je otišao na svoju stranu.
Ove godine imao sam loše iskustvo s jednim muškarcem. Htio je samo seks, a ja sam toliko žudio za nečim drugim, za zagrljajem, za poljupcem, za lijepim zajedničkim vremenom, za osjećajem da sam voljen... Prekinuo sam to sve i ostao razočaran jer sam smatrao da to jedino prolazi kod homoseksualaca i pitao se postoji li netko sličan meni... A onda sam upoznao njega... Bio je poseban. Tipičan muškarac, moglo bi se reći. Prošli vikend sam proveo s njim. To su bili najljepši dani u mom životu (nije bilo seksa da se razumijemo, ali bilo je svega onoga što sam gore napisao, od zagrljaja pa do osjećaja da sam voljen). I volim njega...
Volio bih kad bi ovo s njim potrajalo jer mi je stvarno stalo, ali problem je što on nije siguran... Želi imati obitelj. I djecu. Rekao mi je to. Ali da mene ne želi izgubiti jer nikada do sada nije upoznao osobu koja je toliko iskrena, koja je toliko dobra u srcu i s kojom može o svemu razgovarati... I ja žarko želim to, ali želim tu osobu imati samo za sebe :)
I da, toliko vam želim dati podršku na facebooku, ali ne smijem, nemam hrabrosti. Jako me boli sve ono što se sad odvija u Hrvatskoj. Jako me boli osuđivanje svećenika, jer se smatram vjernikom i volio bih vjerovati da me Bog prihvaća. Volio bih vjerovati da Bog želi da budem sretan s osobom koja je kao ja... Ali...
Sad kad razmišljam o prošlosti mogu zaključiti da sam od malena gay... hahah,mnogi će se nasmijati. Međutim, prva pava shvaćanja o seksualnosti događaju se u pubertetu. On je bio u mom razredu... Počeo sam gajiti emocije prema njemu mada ni sam nisam znao kakve su to emocije. Svim silama sam se trudio da postanemo bar prijatelji jer ni to nismo bili. Činio sam za njega neke sitne stvari koje su za mene predstavljale nešto posebno. Bilo mi je bitno samo da vidim njegov osmijeh i da mi kaže ''hvala''. I tako 6 godina! 6 punih godina!!! Dan nije prošao a da se ja njega ne bi sjetio. Niti jedan jedini dan! Ali, vrijeme je učinilo svoje, razišli smo se nakon srednje, svako je otišao na svoju stranu.
Ove godine imao sam loše iskustvo s jednim muškarcem. Htio je samo seks, a ja sam toliko žudio za nečim drugim, za zagrljajem, za poljupcem, za lijepim zajedničkim vremenom, za osjećajem da sam voljen... Prekinuo sam to sve i ostao razočaran jer sam smatrao da to jedino prolazi kod homoseksualaca i pitao se postoji li netko sličan meni... A onda sam upoznao njega... Bio je poseban. Tipičan muškarac, moglo bi se reći. Prošli vikend sam proveo s njim. To su bili najljepši dani u mom životu (nije bilo seksa da se razumijemo, ali bilo je svega onoga što sam gore napisao, od zagrljaja pa do osjećaja da sam voljen). I volim njega...
Volio bih kad bi ovo s njim potrajalo jer mi je stvarno stalo, ali problem je što on nije siguran... Želi imati obitelj. I djecu. Rekao mi je to. Ali da mene ne želi izgubiti jer nikada do sada nije upoznao osobu koja je toliko iskrena, koja je toliko dobra u srcu i s kojom može o svemu razgovarati... I ja žarko želim to, ali želim tu osobu imati samo za sebe :)
I da, toliko vam želim dati podršku na facebooku, ali ne smijem, nemam hrabrosti. Jako me boli sve ono što se sad odvija u Hrvatskoj. Jako me boli osuđivanje svećenika, jer se smatram vjernikom i volio bih vjerovati da me Bog prihvaća. Volio bih vjerovati da Bog želi da budem sretan s osobom koja je kao ja... Ali...
RSS Feed