Moram vam ispričati jedan današnji događaj koji se zbio u kvartovskom Konzumu. Naime, ispred mene na blagajni žena svojih 50-ak godina kupuje glavicu kupusa i mlijeko...
Ja u totalnom šoku vratim kovanicu u novčanik i kažem :"Neće!".
Vidjelo se iznenađenje na licu blagajnice koja joj je ponovila da joj fale 2 kune. "Gospođa" kaže da nema i da će joj donijet naknadno, ali blagajnica kaže da ne može tako, da se vrati po stvari kad bude imala 2 kune. Zatim "gospođa" pita drugu gospođu koja je bila iza mene dali ima 2 kune, a gospođa hladno odgovori "Nemam!". Gospodin iza je rekao kako je nije sramota tražit i neka ode tražit od Markićke na šta je ova sve poslala u 3 pm, a meni rekla da ću gorit u paklu.
Što reći, kakvu poruku poslati? Ja toj "gospođi" želim svako dobro, bez obzira koliko zlobna bila. Vjerujem da ona ima svoju opaku karmu u ovom životu i da je to sasvim dovoljno. A da, ja jesam 34-godišnji peder. U vezi 10 godina i živim sa svojim partnerom (Gospođi to očito jako smeta). Bavim se humanitarnim radom, volontiram u azilu za napuštene pse i mogu reći da sam dobra osoba koja se trudi pomoći ljudima i životinjama koliko može. Žao mi je što pstoje ljudi poput ove "gospođe", ali mi je drago jer me takvi ljudi još više prosvijetle, učinu me još jačim. I drago mi je što postoje ljudi poput blagajnice, gospođe i gospodina... osjetio sam tu njihovu dobrotu i odobravanje kada su stali u moju obranu.
To mi svakako vraća vjeru u ljude! :-)