Teško je....

11/19/2013

Teško je znati da si gay, a još teže živjeti s tim. Teško je svaku večer leći u krevet, a ujutro se probuditi s tom činjenicom u glavi. Teško je znati da ti roditelji mrze sve što je različito i da znaš da to nikada ne bi prihvatili...

Teško je živjeti život, a da nitko u tvojoj blizini zapravo ne zna tko si ti. Da nemaš hrabrosti reći nikome, priznati, nositi se s tim. Teško je, zaista! Teško je izaći vani i pretvarati se da jesi nešto, što zapravo nikada nisi ni bio. Teško je zamisliti starost u samoći, da ti neće netko biti uz tebe kada si bolestan, tužan i nikakav. Teško je zamisliti da je negdje drugdje bolje i da postoji tolika mržnja kada je u pitanju nečija seksualnost, a učili su me cijeli život da ljude dijelim po dobrim i lošim osobinama. Teško je lagati iz dana u dan i ne imati hrabrosti to izgovoriti. Teško je i ovo pisati, no u jednu ruku i olakšanje - moje prvo javno priznanje.

S tolikom radošću čitam sve vaše poruke, pisma jer vidim da se iza virtualnih imena skrivaju ljudi koji dijele slične probleme ili nas samo podržavaju. Hvala vam na tome!

Dečko iz okoline. Crn, visok, kažu - sasvim normalan.

9 Comments

ne želim šutjeti

Na našu facebook stranicu nam se javlja jako velik broj ljudi koji se žele izraziti na temu referenduma. Odlučili smo im to omogućiti putem naše web stranice. Sve tekstove, anonime i s potpisom ubuduće ćemo objavljivati ovdje.
Hvala vam.

Anne

11/19/2013 08:05:17 pm

Dečko i jest normalan, pravo kažu. Seksualnost ne pravi razliku. Svaka čast na hrabrosti, puna podrška!

Jelena

11/19/2013 09:09:49 pm

Bit će to sve u redu. Okreni se stvarima, ljudima, clipovima na youtubeu, tektovima, bilo čime što te podržava i korak po korak, teško ćeš pretvoriti u lako. Nema ništa čudno niti loše što si gej, da si u San Francisku, to bi bilo neobično kao da kažeš: Gle, danas sija sunce. Znači, nula bodova neobično. Ova naša sredina je zadrta, jadna i mala, i mnogi se osjećamo frustrirano u njoj (bili gej ili ne). Hoću ti reći da se okružiš ljudima koji te podržavaju (a ima ih!) i koji ne rade big deal oko cijele priče. Roditelji, tvoji, moji, su iz nekog drugog vremena i ne treba ih kriviti, ali ne moraš ti živjeti u tom vremenu. Zato kažem okruži se suvremenim ljudima, imaj svoj novac (jer tek ćeš tada moći biti u potpunosti slobodan neovisno o tome jesi gej, hetero) i fokusiraj se na svoje snove. Krive Drine (tuđa mišljena, stavove) ne možeš ispraviti, ali možeš živjeti sebe u punini. Svej e u redu s tobom, biti gej je sasvim normalno i ako treba ponavljaj si to 1000 puta dnevno. I ne moraš nikome ništa govoriti ako se ne osjećaš da trebaš i idi u svom ritmu. Ja imam puno gej prijatelja, ženskih i muških i većina živi jako dobro, otvoreno i okruženi su ljudima koji ih cijene, vole i podržavaju (Zagreb je možda sredina gdje je ipak urbanije). Vjerujem da su tu pored mene da bi ti sami rekli kako su prošli kroz cijelu priču, ali ono što ti mogu reći da su sada - kada smo mrvicu stariji, vrlo uspješni i zadovoljni ljudi, koji otvoreno žive sebe, koji imaju jednake radosti i tuge kao i ja . Dečko i ja imamo puno gej parova koji dolaze kod nas i mi kod njih i pravo da ti kažem nema nikave razlike. Osim što se ja puno više derem na svog dečka:))) E takvima se ti trebaš okružiti! Stari, ne brini i veseli se tome što jesi. Super da pišeš i da se izražavaš i imaš puno pravo na to, ali znaj da neke stvari ne možeš promijeniti (recimo roditelje), ali ih možeš razumjeti (jer ti imaš puno veću širinu od svojih roditelja) i okrenuti se ljudima i mjestu gdje ćeš ti biti sretan. Pusa i 1000 puta dnevno: Ja sam super! Ja sam super! Ja sam super!

robi

11/19/2013 10:35:24 pm

Odličan tekst Jelena, vidim da si super osoba kad imaš tako zrelo razmišljanje. Nadovezat ću se na tebe i reći da je i meni bilo jako teško priznati ostalima dio svoga identiteta, ali uspio sam. Počni gledati klipove na youtubeu it gets better i znaaj da ima jako puno ljudi koji te podržavaju, bilo gej ili hetero, a ove zadrte i nepomične budale trpi, ali budi sretan da nisi kao oni. Sve će biti super! :D

11/20/2013 04:51:30 am

Hvala, Robi:) Sve najbolje želim, veliki pozdrav:)

Nives

11/20/2013 06:56:34 am

ti si jedno normalno drago biće - mene samo zanima veličina nečijeg srca a sve drugo nije bitno...sretno i vjeruj u sebe bez obzira na sve

Tivpro

11/20/2013 06:11:16 pm

Slično sam se osjećao sa svojih 18 godina. Sad, kad sam malo stariji (4 g.), okružen sam ljudima koji me razumiju, a mislio sam da je to nemoguće. Roditelji su saznali prije 2 godine, na ne baš cool način, ali sad mi je jako drago što su saznali, jer nisam nalazio načina da im to sam velim. Kad su saznali, puno sam se svađao s mamom, nakon čega se nismo pričali tjedan dana (inače me zove čak do 3 puta dnevno). Molio sam ih da me pokušaju razumijet, na što mi je tata odgovorio da me razumiju, ali neka i ja njih razumijem. (Naravno, nisu razumijeli). Kad sam nakon toga prvi puta došao doma, gurnuli smo to pod tepih. Nakon nekog vremena, doveo sam dečka doma. Da, bilo je malo čudno, ali sad, nakon dvije godine dolazimo kod njih na ručak, isto kao što odlazimo kod njegovih na ručak. Da mi je neko rekao da će to tako izgledat, a za ovako kratko vrijeme, rekao bi mu da je lud.
Bit će malo teško kad ti saznaju roditelji, ali ipak su ti roditelji pa će s vremenom shvatit i prihvatit.
I još jedan savjet: Kad saznaju, nemoj ništa forsirat, daj im vremena. :)

ivica

11/20/2013 07:31:07 pm

znam kako se osjecas jer sam i sam bio u takvoj situaciji...i onda sam odlucio nesto promijeniti: prvo sam svoju homoseksualnost priznao ljudima koje sam smatrao dobrim prijateljima ili najblizim rodjacima...i vjeruj mi,sam sam bio iznenadjen s time da me bas NITKO od njih nije odbacio! naravno da iz sire obitelji i neki susjedi dopiru i zvuci ogovaranja, :), ali ti ljudi mi i onako nisu bitni! danas mi je samo zao sto svoj izlazak iz ormara nisam napravio puno ranije... lijepi pozdrav! :)

Silvio

11/21/2013 12:09:47 am

Ja sam "normalan".
Supruga, sin (prvo pa muško), imam struku i vještine pa me opet roditelji ne razumiju.
Većina ljudi se boji onoga što ne razumiju te im je lakše to uništiti, nego naučiti.
Učenje nije strašno.
Učenje ne boli.
Učenjem se uzdižemo.
Otvorimo se svijetu i počnimo govoriti:
homoseksualnost, nasilje - fizičko ili emocionalno, seks, neznanje, sve su to tabu teme od kojih strepe neznalice, država (političari) i sve "vjere".
Potrebno je vjerovati u Istinu i u Boga koji je "prevelik da bi se nalazio u samo jednoj vjeri (unknown)".

Tesla

11/22/2013 09:15:48 am

Jednom sam rekao: Svi smo mi isti - različitima nas čine samo nijanse. Zašto bismo onda, pobogu, trebali osuđivati jedan drugoga radi jedne krive boje u cijeloj paleti? Meni to nema nikakvog smisla. Niti će ikada imati.

Teško je....

Leave a Reply.

ne želim šutjeti

Progovori i ti, nemoj šutjeti

Arhiva