Kažu, šta tako zgodan "momak" radi sam...uvijek je ona - sloboda mi odgovara.
Da, istih boja kao i Vi...ali druge spolne orijntacije.
Posao za poželjeti, sestre koje obožavam, roditelje koje cjenim, prijatelje za koje sam uvijek tu...da živim kao i Vi.
Spavam, jedem, čitam, idem po kavama, osjećam radost i bol, suosjećam s drugima, ma i naljutim se ponekad..e, da, iz moga oka teku iste suze (one čiste prozirne vodene).
Priznao nisam, nosim to u sebi, ma nije to toliko ni teško...naučiš da živiš s tim...nekad si u glavi pomisliš - e da znate, hehe...
Opisao sam sebe ukratko jer sam došao da pitam sve one koji svaki dan govore da sam "bolestan", neprihvaćen od Boga, osoba koju treba poslati na Goli otok...gdje je u ovom opisu dokaz za to...
Ne voli me, ne priznaj me...ali mi ne sudi jer nismo u sudici...
Živim u neboderu, svaki dan me srećete, vozite u liftu samnom,kucate na vrata,u tramavju me zakačite...hm,da li sam vas zarazio svojom "bolešću"...nisam...nije zarazno...
ps: i volim jednog dečka...zagrlim ga i poljubim...i neka, kad sam s njim ne osjećam se "bolesno" šta god Vi govorili...