Čovjek je čovjek

Heteroseksualka sam i u sretnom braku već 7 godina.

Još kao dijete roditelji su me učili toleranciji i poštivanju drugog.

Kada su se prikupljali potpisi za referendum, po cijelom gradu su bili postavljeni štandovi, doslovno ste zapinjali za njih. Pa tako su i mene jedan dan zaustavili i zamolili da se potpišem, što sam odbila. Gospodin mi se nasmijao i rekao: "Sigurno ste i vi jedna od njih, a to je smrtni grijeh". Hahahaha, još uvijek se nasmijem kad o tome pričam, jer izgleda još uvijek u našoj državi žive primitivni ljudi koji ne vjeruju da možeš prema nečem "drukčijem" biti tolerantan od onog što sam jesi. Žao mi je takvih...

I tako sa smješkom na licu pokazah gospodinu svoj vjenčani prsten. Pokušao me uvjeriti kako homoseksualnost nije s Božje strane, kako treba spriječiti da homoseksualci mogu zasnovati brak, nek žive zajedno, ali da se to ne zove "brak".

A ovo sam ja njemu rekla, iza čega još uvijek stojim 100%: 
"Čovjek je čovjek, da li to bio homo- ili heteroseksualac, crn ili bijel, bolestan ili zdrav, visok ili nizak, debeo ili mršav. Grijeh nije biti jedno ili drugo; grijeh je miješati se u tuđi život, igrati se Boga i krojiti tuđu sudbinu. Nitko od nas ne želi da mu drugi ulaze u "krevet", pa tako nitko ne treba ulaziti u njihov. A da li će se brak zvati "brak", "zajednica" ili nekako drukčije, uopće nije bitno." 

Možda moje dijete sutra bude homoseksualac. Glasanjem ZA samo bih svom djetetu uskratila mogućnost ulaska u brak sa partnerom i time ga učiniti nesretnim. Ne želim da moje dijete sutra bude nesretno, jer je mama glasala za.

ZATO GLASAM PROTIV!