Ovo je moja priča.
Živim u jednom Slavonskom selu u kojemu je sve drugačije nevaljalo. Imam 18 godina. Možda će neki reći da sam još nezreo i da pišem gluposti, no od riječi do riječi je zaista tako.
Oduvijek sam bio poseban što psihički što fizički. Biseksualna sam osoba koja se kreće u ženskom društvu. Upravo to što se krećem u takvom društvu me je najviše činilo posebnim. Od osnovne škole djeca su me sputavala i smatrala drugačijim. Ne, nikada nisu digli ruke na mene, no "šaputajući" između sebe govoreći da sam peder zadali su mi veći udarac nego da su to učinili rukom.
Živim u jednom Slavonskom selu u kojemu je sve drugačije nevaljalo. Imam 18 godina. Možda će neki reći da sam još nezreo i da pišem gluposti, no od riječi do riječi je zaista tako.
Oduvijek sam bio poseban što psihički što fizički. Biseksualna sam osoba koja se kreće u ženskom društvu. Upravo to što se krećem u takvom društvu me je najviše činilo posebnim. Od osnovne škole djeca su me sputavala i smatrala drugačijim. Ne, nikada nisu digli ruke na mene, no "šaputajući" između sebe govoreći da sam peder zadali su mi veći udarac nego da su to učinili rukom.
Niti sami nemate pojma kako je to imati 14 godina, doći kući plakati i razmišljati o samoubojstvu. To neljudsko ponašanje onemogućilo mi je spoznaju samopouzdanja i natjeralo me da uđem u duboku depresiju u kojoj mislim da sam najgori i najružniji i u kojoj svaku večer činim najveći vjerski grijeh, a to je molitva Boga da zaspim i nikada se ne probudim.
Dolazak u srednju školu bio je još gori, družio sam se samo sa curama, mrzio sam prolazak hodnikom pokraj drugih razreda jer bi često nešto doviknuli i nabacili ružnu riječ. Čak su mi i profesori znali na "lijep" način reći pederu.
Možda bi mi bilo jasno zašto me oslovljavaju pederom da imam drugačiji modni stil., da npr. nosim usku rozu majicu i uske bijele hlače, ali čak niti po tome nisam peder jer se nosim kao i svi ostali.
Jednu večer sam došao kući iz škole, bio sam potpuno emocionalno slomljen i smatrao sam da je to kraj. Otišao sam u kupaonu, uzeo sam žilet i na lijevoj ruci napravio 24 površinska reza. Najednom sam rekao dosta, što ja to činim pa imam tek 16 godina ispred mene je život. Niti jedna moja prijateljica ne bi rekla da bi ja to mogao učiniti jer sam u društvu osoba koja stalno ima osmijeh na licu i koja zabavlja sve oko sebe.
Ujutro sam otišao u školu i sve je krenulo iznova baš kao ponovljeni film. Uvrede su i dalje bile tu i dalje su tu, pravim se hladan i ne obazirem se, a zapravo iznutra proždirem svaku ružnu riječ. I dalje sam osoba s vrlo malo samopouzdanja i s negativnim mislima, no smatram da će jednoga dana ipak biti bolje i da ću živjeti sretan živor jer ipak život je ispred mene i čeka da ga proživim.
Znam da je život pun tuge i boli ali isto tako pun je sreće i veselja. Shvatio sam da me dobra djela čine sretnijim stoga sam odlučio činiti dobra djela, pokušati živjeti punim plućima, maknuti se iz ove okoline tražeći srodnu osobu i sretan život!
:D
Dolazak u srednju školu bio je još gori, družio sam se samo sa curama, mrzio sam prolazak hodnikom pokraj drugih razreda jer bi često nešto doviknuli i nabacili ružnu riječ. Čak su mi i profesori znali na "lijep" način reći pederu.
Možda bi mi bilo jasno zašto me oslovljavaju pederom da imam drugačiji modni stil., da npr. nosim usku rozu majicu i uske bijele hlače, ali čak niti po tome nisam peder jer se nosim kao i svi ostali.
Jednu večer sam došao kući iz škole, bio sam potpuno emocionalno slomljen i smatrao sam da je to kraj. Otišao sam u kupaonu, uzeo sam žilet i na lijevoj ruci napravio 24 površinska reza. Najednom sam rekao dosta, što ja to činim pa imam tek 16 godina ispred mene je život. Niti jedna moja prijateljica ne bi rekla da bi ja to mogao učiniti jer sam u društvu osoba koja stalno ima osmijeh na licu i koja zabavlja sve oko sebe.
Ujutro sam otišao u školu i sve je krenulo iznova baš kao ponovljeni film. Uvrede su i dalje bile tu i dalje su tu, pravim se hladan i ne obazirem se, a zapravo iznutra proždirem svaku ružnu riječ. I dalje sam osoba s vrlo malo samopouzdanja i s negativnim mislima, no smatram da će jednoga dana ipak biti bolje i da ću živjeti sretan živor jer ipak život je ispred mene i čeka da ga proživim.
Znam da je život pun tuge i boli ali isto tako pun je sreće i veselja. Shvatio sam da me dobra djela čine sretnijim stoga sam odlučio činiti dobra djela, pokušati živjeti punim plućima, maknuti se iz ove okoline tražeći srodnu osobu i sretan život!
:D
RSS Feed